тупоу́мный
- 1.
dumm, begriffsstutzig
Он был не злой, просто тупоу́мный. - He was not malicious, just stupid. - 2.
geistig träge
Deklination
| тупоу́мн- | ||||
| mmännlich | fweiblich | nsächlich | plplural | |
|---|---|---|---|---|
| Nom.Nominativ | -ый тупоу́мный | -ая тупоу́мная | -ое тупоу́мное | -ые тупоу́мные |
| Gen.Genitiv | -ого тупоу́много | -ой тупоу́мной | -ого тупоу́много | -ых тупоу́мных |
| Dat.Dativ | -ому тупоу́мному | -ой тупоу́мной | -ому тупоу́мному | -ым тупоу́мным |
| Akk.Akkusativ | -ый тупоу́мный | -ую тупоу́мную | -ое тупоу́мное | -ые тупоу́мные |
| Inst.Instrumental | -ым тупоу́мным | -ой тупоу́мной | -ым тупоу́мным | -ыми тупоу́мными |
| Präp.Präpositiv | -ом тупоу́мном | -ой тупоу́мной | -ом тупоу́мном | -ых тупоу́мных |
Steigerungsformen
| Steigerung | тупоу́мнее |
|---|---|
| Superlativ | тупоу́мнейший / -ая / -ее / -ие |
Kurzformen
| m | тупоу́мен |
|---|---|
| f | тупоу́мна |
| n | тупоу́мно |
| pl | тупоу́мны |
























