провока́тор
Nomenmännlichbelebtzählbarsehr selten genutzt (#11790)
- 1.
Provokateur
Deklination
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nom.nominative | провока́тор | провока́торы |
| gen.genitive | провока́тора | провока́торов |
| dat.dative | провока́тору | провока́торам |
| acc.accusative | провока́тора | провока́торов |
| inst.instrumental | провока́тором | провока́торами |
| prep.prepositional | провока́торе | провока́торах |
Wortfamilieпровока́торPRO
- провока́торProvokateur
- провока́цияProvokation
- провокацио́нныйprovokatorisch



















