Люби́ца
- 1.
Geliebte; Liebste
Он писал стихи своей любице.
He wrote poems to his beloved.
Deklination
| singular | plural | |
|---|---|---|
| nom.nominative | люби́ца | люби́цы |
| gen.genitive | люби́цы | люби́ц |
| dat.dative | люби́це | люби́цам |
| acc.accusative | люби́цу | люби́цы |
| inst.instrumental | люби́цей | люби́цами |
| prep.prepositional | люби́це | люби́цах |



















